NINA ROMIĆ

Daljine

Na Gloria.com.hr preslušajte hvaljeni debitantski album mlade zagrebacke kantautorice

U nekijim sretnijim okolnostima Nina Romić bila bi glasnogovornica generacije, lice za naslovne stranice, it-girl oko koje bi mediji obigravali kao leptiri oko noćne svjetiljke. U našim okolnostima Nina je skromna 25-godišnja djevojka iz Novog Zagreba koja prije podne čuva djecu u jednom vrtiću blizu Avenue Malla. Kaže da je to posao koji je oduvijek željela raditi. Navečer u svome stanu - za koji sama otplaćuje kredit - uživa u pjesmama Elliotta Smitha, Eugenea Edwardsa, Boba Dylana, Doorsa, White Noisea i 13th Floor Elevatorsa te Marisse Nadler i Joan Baez. Inteligentna i pričljiva, u razgovoru ne ostavlja dojam depresivne i introvertirane nego zaigrane i znatiželjne djevojke fascinantno dobrog glazbenog ukusa koja se hobistički bavi fotografijom i filmom u videoklubu Centra za kulturu Novi Zagreb. Prvi put sam je čuo na portalu za demo-izvodače Earbugs, gdje je snimke okačila početkom 2006. godine, a slučajno sam je upoznao prošle jeseni preko Dunje Knebl. Pravi je "spiritus movens" kantautorske scene, okuplja ljude, pronalazi ih na internetu, po barovima i klubovima, stupa s njima u kontakt i zove ih na zajedničke koncerte.
Ninina prava osobnost najsnažnije dolazi do izrazaja na sceni, kad kristalno čistim glasom (čija zvonkost, boja i bistrina u sjećanje podjednako prizivaju i Joan Baez i Marissu Nadler, a kad malo spusti ton, i Jadranku Stojaković), njezno prebirući po staroj akustičnoj Gretch gitari (ni sama ne znajući objasniti zašto je sklona molovima i tugaljivim akordima), zaneseno (kao izgubljena u nekom svom svijetu), izvodi krhke, a tako moćne pjesme u kojima razornom emotivnosću pjeva o pokidanim ljubavnim vezama, nerazumijevanju, lupanju vratima, šutnji, povlačenju u mrak sobe, pogledima koji govore više od riječi i suzama od kojih "stvara svoje pjesme". Noseći bez imalo srama srce na reveru, Nina u posve osobnim i autorski zrelim skladbama - jednom mi je rekla da je pjesme počela pisati u srednjoj školi kao terapiju kad bi je ostavio neki dečko - otvara najintimnije stranice dnevnika iznimno osjećajne djevojke.
Na odvratno lošoj hrvatskoj pop-sceni, na kojoj se gotovo svi odreda ili priglupo se gaće ili trguju lažnim emocijama, njezine jednostavne i razoružavajuće iskrene pjesme stoje poput hrama nepojmljive ljepote, samoće i melankolije.
"Neoni", "Iznad krovova", "Kristali", "U mom malom mraku", "Oblaci", "Sretan", "Sasvim osjećajan stih" i obrade starih narodnih pjesama "Zvira voda" i "Čula jesam da se dragi ženi", bez ozbira na jaku konkurenciju pjesama mnogih etabliranijih izvodača, već su tjednima najvrćenije u mom iPodu.
Nakon diskografske pretpremijere, uz Dunju Knebl, na CD-u božićnih tradicijskih pjesama "Dođe Božić oj, koledo!", pravo je vrijeme za debi-album. Uostalom, tko djevojci koja na MySpace stranici u rubriku "utjecaji" upisuje "sunce", a u rubriku "zvuči kao" upisuje "kiša", i pri tome izgleda i pjeva posve drukčije od svih naših pjevačica, ne bi poželio objaviti ploču?
(Aleksandar Dragaš, Jutarnji list ožujak 2009.)

BEND: Nina Romić - vokal i akustična gitara
Damjan Čakmak- električna gitara
Orlan Tus - "tisuću instrumenata"

DISKOGRAFIJA:
2006. - "EP" - u suradnji sa dubrovačkom grupom Izae
2007.- suradnja s Dunjom Knebl na albumu "Kite i kitice"
2008. - suradnja s Dunjom Knebl na albumu "Dođe Božić, oj koledo"
veljača 2010. - debitantski album "Daljine"